Recenzija filma : Midsommar (2019)

Horor fim koji za crno kaže da je bijelo i obratno...

0
100

Navikli smo da se većina horora odvija po mraku. Da nas najviše dirnu oni horori u kojima su djeca žrtve nasilja. Da se ježimo od usamljenih kuća. Ne ulazimo u podrume. Da ne ostajemo sami.

Još nisu stale priče među hororkuscima o prošlogodišnjoj porodičnoj horor drami Hereditary 2018. Međutim posljednjih dana i nedjelja Ari Aster nas stavlja u novi vrtlog rituala i mraka u sred dana sa svojim novim filmom Midsommar (2019).

Nakon što Deni (Florence Pugh) u uvodnom dijelu zadesi porodična tragedija ona pronalazi jedini spas i utjehu u svom dječku Kristijanu (Jack Reynor). Onog trenutka kada gledaoc pomisli da će se sva radnja filma odvijati u njenom stanu to prekine Kristijanov poziv da pođe sa njim i društvom na put u posjeti malom švedskom selu njihovog kolege Pelea (Vilhelm Blomgren). Po dolasku odmah kreću na uzimanje trave i drugih halucinogenih supstanci radi opuštanja i koliko toliko bijega od stvarnosti. No sve prividno i sve kratko. Na izgled mirno selo koje se nalazi na prelijepim ravnicama negdje u sredini šume. Stanovnici u bijeloj boji nevinosti i čistoće. Drvene kućice, cvijeće na sve strane, sve ‘pršti’ od ljubavi. Dočekani zagrljajima i crvenim jagodama od čuda se nisu mogli opustiti. Da je u ovom selu sve bijelo crno da crnje ne može biti. Da je sve nasmijano ustvari najzlokobnije. Da je sve ritual koji predstavljaju kao tradiciju i najveću ljubav. Da je sve bogohuljenje i sektaštvo. Da čak ni kamera nije obična vidjećete kroz nekoliko upečatljivih vrtoglavih kadrova. Sve je suprotno od onoga što mislimo da jeste. Sve što izgleda nevinije to više poziva na oprez.

Aster je kroz detaljno razrađen lik Deni i upečatljiv scenario prepustio samom gledaocu kroz slike na zidovima koliba da predvidi šta će se dalje desiti. Jeza i nelagoda ne prestaje tokom cijelog filma. Midsommar svakako nije film u kojem treba da čekate kraj da bi se nešto desilo. Od trena kada se dvoje staraca ritualno samoubiju bacanjem salitice kreću i priče posjetioca selu. Objašnjavanje od strane mještana da je to sasvim normalno, da idu na bolje mjesto, da su srećni pokušavaju smiriti uskomešana osjećanja i misli svojim gostima. Incest kao opstanak sela. Povremeno uključivanje sjemena stranaca koji ih posjete uticalo je da Kristijan bude taj koji je pod magijom bio žrtveno jagne za produžetak jedne loze. Krunisanje u jednom od rituala Denija učinilo se kao pogodan momenat za ritualni odnos Kristijana sa jednom od mještanki. I kako to u hororima najviše biva nema objašnjenja u vidu razgovora i tu se prekida veza izmežu Deni i Kristijana. Loza je produžena, usjevi su blagoslovljeni, ritual se može zatvoriti.Kako, osim onako kako je i počeo žrtvom. Ukupno njih 9 sve zajedno sa Krisom kojeg i sama Deni iz osvete odabere.

O ovakvom projektu zasigurno će se dugo pričati a da bi se nadmašio sigurno će trebati mnogo.