Foto: Amela Frljučkić FB

 

Često možemo u javnosti čuti kako su “ženama data prava” i slične izjave, ali ovaj praznik nas treba podsjećati da ženama prava nikada nisu data na “tacni” već su se žene kroz istoriju ustrajnom borbom izborile za to da mi danas možemo imati mnoga prava koje one svojevremeno nisu imale.

Naravno, trebamo biti svjesni da borba nije završena i da je dug i težak put pred nama.
Za početak… kratak istorijski pregled bitnih događaja koji se vezuju za ovaj datum:

Radnice u New Yorku zaposlene u tekstilnoj industriji su 8.3. 1857. godine javno demonstirale zbog loših uslova u fabrikama i niskih zarada. Nakon što je policija prekinula demonstracije radnice su osnovale sindikat putem kojeg su nastavile borbu za svoja prava.
Najpoznatiji protest se desio 8.3. 1908. godine u New Yorku kada je oko 15.000 žena marširalo tražeći pravo glasa, bolje plate i kraće radno vrijeme.

28.2. 1909. godine obilježava se prvi Nacionalni dan žena u Sjedinjenim Američkim Državama koji je Socijalistička partija Amerike proglasila u čast protesta održanih 1908. godine.

Godinu dana kasnije Socijalistička Internacionala je organizovala konferenciju u Kopenhagenu kojoj je prisustvovalo više od 100 žena iz 17 zemalja gdje je odlučeno da će se ubuduće obilježavati Dan žena koji će biti internacionalan u svom karakteru u čast pokreta za ženska prava i izgradnju podrške za ostvarivanje prava glasa za žene. Žena koja se izdvaja kao inicijatorka je Clara Zetkin.

19.3. 1911. godine se po prvi put obilježava Dan žena u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švajcarskoj gdje se pored osnovnih prava glasanja na izborima i obnašanja javnih funkcija traže i ženska prava na rad, stručno osposobljavanje i kraj diskriminacije na poslu. Ovim skupovima je prisustvovalo preko milion žena i muškaraca.

U toku Prvog svjetskog rata Dan žena (koji se još uvijek tada nije ustabilio sa jednim datumom za sve zemlje) je korišten i u znak protesta protiv rata.

Od 1975. godine Ujedinjene Nacije su počele obilježavati Internacionalni Dan žena na današnji datum, a ova je godina bila ujedno proglašena i Inernacionalnom godinom žene.
Dakle, iz navedenog vidimo da Dan žena ne označava dan poklanjanja cvijeća i bombonjerica na šta se generalno gledajući obilježavanje ovog dana zna svesti, već protest za bolja prava za žene.

Ono što ženama zaista treba nije cvijeće (svakako ga same sebi kupujemo) već podrška i ravnopravnost. Naravno, ako ga želite pokloniti danas, to je divno, ali ako to ne radite nikada u toku godine ne morate osjećati dužnost da to radite na današnji datum.

Izuzimajući par veoma razvijenih zemalja danas žene imaju i dalje iste probleme kao i njihove drugarice- radnice od prije nešto više od stotinu godina!

I dalje su slični zahtjevi kao nekada: bolji uslovi rada, bolje plate, kraće radno vrijeme (pitam se kada će se konačno ukinuti radne nedelje i praznici u trgovinama), prestanak rodne diskriminacije i slično.

Ako možda neko pomisli da ovo nije tačno želim da vas podsjetim na sve one žene i djecu koja rade u fabrikama od jutra do mraka u siromašnim zemljama bez ikakve šanse za boljom budućnosti ili obrazovanjem.

Milioni žena žive i rade uslovima i bez osnovnog zdrastvenog osiguranja. A, pored toga, statistike koje govore o nasilju nad ženama su poražavajuće. Ako se pored navedenog doda i činjenica da se u brojnim slučajevima nasilje ne prijavljuje shvatamo da je situacija na terenu još gora.

Statistike takođe pokazuju da su žene u većini zemalja značajno manje uključene u političko upravljanje i da su generalno manje zastupljene na vodećim pozicijama u svim sektorima.

U mnogim patrijarhalnim društvima i dalje se od malena djevojčice uče gdje im je “mjesto”, šta trebaju biti i kako trebaju razmišljati. Htjeli mi to da priznamo ili ne i dalje postoje očekivanja u vezi toga kako žena treba izgledati, i šta je prihvatljivo, a šta nije za nju.

Ako ste žena, imate svoj stav i drugačiji ste od okoline po nečemu velika je vjerovatnoća da ćete biti neshvaćeni i osuđivani. Zato vjerujem da je u današnjem vremenu najveći izazov biti hrabra žena.

Sve žene moraju biti slobodne da biraju svoj put.
Želite da budete majka? To je potpuno ok.
Ne želite da budete majka? To je potpuno ok.
Želite da budete žena od karijere? To je potpuno ok.
Ne želite da budete žena od karijere? To je potpuno ok.
Ono što nije ok. je da na današnji dan u 2019. godini nakon toliko godina konstantne borbe i dalje imamo brojne probleme i doživljavamo diskriminaciju.
Nije ok. da se bitne žene jedva spominju kroz obrazovanje.
Nije ok. da se vrijednost žene izjednačava jedino sa ulogom majke i definitivno nije ok. da šovinisti imaju smjelosti da budu toliko glasni i da uporno negiraju probleme sa kojima se žene susreću svakodnevno.

Žene se trebaju slaviti svakodnevno, jer je ovom Zemljom kročilo i korača toliko nevjerovatnih žena, onih čije bi uspjehe trebali slaviti podjednako kao i muške, a često i više zbog borbi sa predrasudama sa kojima su se žene susretale i sa kojima se susreću svakodnevno.

Na današnji dan ja slavim sve sjajne žene, one koje su me odgojile, one koje su mi pomogle, one koje su su me štitile i sve one koje su su provele svoje živote u borbi za bolje sjutra.

Slavim i one muškaraca koji istinski podržavaju i vole žene, one koji navijaju za ravnopravnost i pomažu ženama u borbi za ravnopravnost.

Pred nama je dug put do istinske slobode, ali, možemo mi to.

Drage heroine,
Sretan 8. Mart i hrabro nastavimo dalje!
Vaša,
Amela
.

Pisala: Amela Frljučkić

 

Author: Lena Demirovic

OSTAVITI ODGOVOR