foto: Google

Djeca provode veći dio svojih formativnih godina na internetu, a to je navika koju prenose u odraslo doba, međutim ova navika sa internetom može da izmakne kontroli, pa čak i postane ovisnost. Dok su opisi ovisnosti o internetu još uvijek kontroverzne među istraživačima, veći dio rasprave nagovještava da pretjerano vrijeme na internetu može fizički da promjeni strukturu mozga.

Istraživanja sugerišu da samo-ocijenjivana ovisnost o internetu, prvenstveno kroz internetske zajedničke igre, mijenja strukturu duboko u mozgu. Štaviše, površinski nivo mozga se smanjuje u korak s trajanjem internetske ovisnosti. Neurolozi kažu da bi bili iznenađeni da kako igranjem interntskih igrica 10 do 12 sati dnevno nebi došlo do znantnih promjena u mozgu. Razlog zašto internetska ovisnost nije široko priznat poremećaj je nedostatak naučnih dokaza. Studije kao ovo je upravo ono što je potrebno da se prepozna i riješe dijagnostički kriteriji da bi se došlo do zaključka ako se uopšte radi o poremećaju.

Labavo definisana, ovisnost je bolest mozga koja primorava nekoga da bude opsjednut da bi dobili i zloupotreijebili nešto, uprkos neprijatnim zdravstvenim i socijalnim efektima. O ovisnosti o internetu kao ozbiljnom problemu koji pogađa mnoge ljude, a posebno djecu, govori se već godinama. Internetska ovisnost ima osnovne karakteristike kao i bilo koja druga ovisnost i osobe s ovim poremećajem, prema tumačenju američkog psihijatrijskog društva, osjećaju preokupiranost internetom ili internetskim igricama, što podrazumijeva pojavu određenih simptoma, poput pada koncentracije i emocionalno zadržavanje kad internet nije dostupan.

Azijske zemalje nisu čekale za univerzalnu definiciju “ovisnost od interneta”, ili IAD pa su preuzele na sebe odgovornost i svrstale ovisnost o internetu kao psihološki poremećaj mnogo prije nego ostali jer Kina je po mnogima i epicentar ovisnost o internetu ali i lider u istraživanju problema. Čak 14 posto mladih ima i nešto 24 miliona dijece se uklapa kao ovisnici, u skladu s Kineskim internet udruženjem za mlade. Obim kineskog problema može na prvi pogled izgledati neobično, ali ne u kontekstu kineske kulture jer roditelji i djeca se suočavaju sa ekstremnim pritiskom za uspijehom na poslu i u školi. Da bi pobjegli od stvarnosti i pritska komune mnogi pronalaze spas u jeftinim internet kafićima igrajući igrice i s time uključujući se u svijet mašte. Radeći po 12 sati dnevno, šest dana u sedmici i radeći vrlo teško, ponekad internet je njihov jedini bijeg od tolikog pritiska. U internetskim igricama možete postati heroj, izgraditi carstva, i potopiti se u fantaziji a ta vrsta bjekstva je ono što privlači mlade ljude. Tako da daleko od očiju roditelja neki studenti ne mogu da odole igricama i još više upadaju u svijet mašte da bi zaboravili na svakodnevnicu stvarnog života.

Ipak, za razliku od ovisnosti o supstancama kao što su droga ili nikotin, ovisnosti ponašanja na internetu, hrani, šopingu, pa čak i seksu su osetljiva tema među medicinskim i neurološkim istraživačima. Preporukom australijskog psihološkog društva 2013. godine “ovisnost od interneta” je usvršteno u dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje ili u DSM što je međunarodno priznata biblija stvari koje mogu da krenu naopako sa mozgom. Ovom dijagnostikom zdravstveni sistem mora da osigura ovisnike sa odgovarajućim tretmanom i lijekom.

Neke studije došle su do zaključka da je kognitivno behavioralna terapija dobra metoda za liječenje ovog oblika ovisnosti jer podučava ljude tome kako zamijeniti štetne radnje zdravijim i produktivnijim aktivnostima. Oni koji su probali kognitivno bihevioralnu terapiju, osjetili su napredak i imali manje negativnih simptoma zbog korištenja interneta.

Psiholozi i psihijatri moraju da se pozabave liječenjem nove ovisnosti, a još uvijek je neizvjesno kakav bi medicinski tretman trebalo primijeniti. Postoji bojaznost da liječenje ovisnosti o internetu neće biti jednostavno jer većina od nas mora da se dnevno služi internetom. Stoga stručnjaci smatraju da će liječenje ove ovisnosti biti slično liječenju ovisnosti o hrani za koju se smatra najteže izlječivom. Za razliku od drugih ovisnosti, rješenje ne može biti u odbacivanju predmeta ovisnosti, već pacijenta treba naučiti kako da se njime služi u normalnim granicama. Za mnoge, upravo je to daleko teže nego se nečega jednostavno riješiti, tako da je sada na naučnicima da pronadju što brže riješenje liječenja ovisnosti koju je internet čovječanstvu donio.

Author: Lena Demirovic