foto: Bošnjački Islamski Centar Hamilton

U subotu, 4. decembra 2016, imala sam čast, sreċu i veliko zadovoljstvo da zijaretim Bošnjački Islamski Centar Hamilton na poziv imama ovog džemata, hadži Ismaila ef. Fetiċa. Za Bošnjački Islamski Centar u Hamiltonu, sa sigurnošċu mogu ustvrditi da je to jedna divna, unikatna Bošnjačka oaza u srcu Kanade – u punom smislu i kapacitetu te riječi. Ne samo da me je oduševila i zadivila novoizgrađena, još u potpunosti ne završena džamija, nego i njene gostoprimljive džematlije. Možda je hadži Edina Fetiċ, vrijedna aktivistkinja i hodžinica džemata najbolje, kratko i elokventno opisala ovu, još u progresu ljepoticu riječima,”naša džamija je ko’ bombona!” I doista jest; slatkog exterijera i još ukusnijeg enterijera!

Prema kazivanju uvaženih džematlijki Hamiltona, s kojima sam provela veċi dio svoje posjete, o historiji gradnje džamije one s neskrivenom dozom ponosa govore da “nijednu dnevnicu nismo platili – niti radniku niti majstoru. Sve su to naši ljudi sobom radili. Sve volonterski!” I doista je impresivno vidjeti novosagrađeni objekat, sa divnim kupolama, ukusnog vanjskog I unutarnjeg dizajna, ljepotica – u srcu Kanade. Želja džematlija Hamiltona je da im njihova novosagrađena džamija bude uvijek puna i ispunjena raznim aktivnostima. Da im bude centar za sve vjerske, kulturne i socijalne aktivnosti – u skladu sa vjerskim propisima. Prema riječima imama, Ismail ef. kao i Dr. Emira Ramiċa, direktora Instituta za istrazivanje genocida, Kanada, posebna im je želja da se Bošnjakinje Hamiltona i okoline aktivnije uključe u rad i organiozvanje džamije putem raznih aktivnosti i sekcija kako za žene tako i za omladinu. I dalje ističu da se samo zajedničkim i nesebičnim radom i snagama mogu se postiċi zavidni rezultati. Model na kojem je i napravljena njihova džamija-Bošnjačka oaza u srcu Kanade.

Kako kažu džematlije Hamiltona, da je sve počelo u mjesecu mubarek Ramazana 1997. godine, s mladim i ambicioznim imamom Ismail-ef. Fetićem, a na incijativu tada glavnog imama za bošnjačku dijasporu u Kanadi Tajib-ef. Pašanbegovića. Samo nekoliko mjeseci po dolasku, ambicioznog i karizmatičnog mladog imama Ismaila ef. u Kanadu organizuju se i prve u kućama Rizvana Huskića,Husrefa Mujkića, Hasana Dizdarevića i Seada Kadica. Zatim slijdi organizovanje vjeronauka u multietničkom islamskom centru Muslimanske zajednice Hamilton (Muslim Association of Hamilton), gdje je tadašnji predsjednik bio Bošnjak Smail Bećirspahić. Za ramazan slijedeće, 1998. godine, Tajib- efendija i Ismail-efendija počeli su blagovremeno da pripremaju rješenja, pa je, nakon nekoliko sastanaka s džematlijama, ugovoreno da se teravija klanja u podrumu stambene zgrade na adresi 2520 Barton Street, u kojoj je živjelo dvadesetak bošnjačkih familija i desetak dodatnih u bližem komšiluku. Tu je održavana i vjeronauka, sve do početka 1999. godine. Usljed nemogućnosti da se pronađe adekvatan prostor za ramazan te 1999. godine, džemat je ostao bez organiziranih ramazanskih aktivnosti, što je izgledalo kao korak unazad. To je znatno utjecalo na početni entuzijazam, pa je trebalo vremena i napora da se povjerenje obnovi i da se krene naprijed. Pred kraj te godine, nakon jednog mevludskog programa, koji se mogao komotno nazvati “obnoviteljskim”, vjerske aktivnosti su ponovo uspostavljene.

foto: Bošnjački Islamski Centar Hamilton
foto: Bošnjački Islamski Centar Hamilton
foto: Bošnjački Islamski Centar Hamilton (Bajram)
foto: Bošnjački Islamski Centar Hamilton (Bajram)

Uzimanjem, pod kiriju, prostorija na raskrsnici Quenston/Grays Road, 2000. godine, Bošnjaci Hamiltona pokazali su odlučnost da ozbiljnije krenu u pravcu utemeljenja džemata. Tu su se, s uspjehom, odvijale najvažnije vjerske aktivnosti i uporedo s tim sazrijevala je isvijest o potrebi osiguranja vlastitog prostora. U maju 2002. godine, realizirana je kupovina starije troetažne kuće s povećom baščom, na 202 Barton Street, općina Stoni Krik (Stoney Creek), gdje je bila najveća koncentracija Bošnjaka. Kuća je temeljito adaptirana i renovirana, pa su ionako dobre vjerske aktivnosti dodatno osjetno živnule. Kako se članstvo rapidno povećavalo, tako su rasli i snovi o većem i funkcionalnijem prostoru. Ismail-efendija je djelovao inspirirajuće i poticajno, što je među džematlija snažilo vjeru i samopouzdanje. Njegove liderske sposobnosti, znanje u vijeri, te njegov odnos prema svim bitnim komponentama bošnjačkog nacionalnog bića bile su krucijalno važni elementi za razvoj džemata u Hamiltonu. Uslijedila je kupovina kuće i oveće parcele zemlje. Komad zemlje znatno veće kvadrature, koji je istovremeno bio na prodaju s druge strane mesdžidskog imanja, Odbor nije se nije smio usuditi kupiti, jer je ocijenio da bi to bilo van domašaja njihovih finansijskih mogućnosti. Uz široku podršku članstva, moglo se početi s pripremama za projekat džamije i skupljanjem sredstava.

U 2012. godini, nakon što je gradski Zavod za izgradnju izdao građevinsku dozvolu za džamiju, pripreme su ažurirane, a postavljanje kamena-temeljca, zakazano je za polovinu juna 2013. godine. Za oko 12 godina postojanja, džemat je od statusa podstanara u podrumskim prostorijama uznapredovao do nivoa kad je postao sposoban da krene u projekat podizanja Allahove kuće, koja će biti ponos Bošnjaka Hamiltona i Kanade. Nema sumnje da je takvom rastu i napredovanju ogroman doprinos dao njegov imam Ismail-ef. Fetić, koji autoritativno i veoma uspješno obavlja imamsku dužnost u Bošnjačkom islamskom centru-Hamilton od prvih priprema za njegovo osnivanje.

Tokom više od 13 godina djelovanja Bošnjački islamski centar Hamilton pokazao se kao zajednica vjernika sposobna da se bori za očuvanje i jačanje islamske, bošnjačke i bosanske komponente bošnjačkog bića, ali i da pomogne svojim članovima u integriranju u kanadsko društvo na način koji će im omogućiti da usvoje ono što je u njemu pozitivno, a da pri tom ne izgube ništa od svoje muslimanske i bošnjačke posebnosti. Rast broja članova u džematu priča je za sebe. Ako se ima u vidu da grad Hamilton sa prigradskim naseljima broji nešto vise od 400 bošnjačkih porodica, a sadašnje članstvo džemata je više od 250, proizlazi zaključak da je oko 65 posto porodica, dakle dvije trećine, uključeno u džemat, što je, za dijasporu, skoro neuobičajeno visok procenat. Uz to, ohrabruje trend kontinuiranog povećavanja džematskog članstva. Više od 100 Bošnjaka radilo je u raznim odborima i komisijama, dok je nekoliko stotina djece pohađalo mektepsku nastavu i Školu bosanskog jezika, koju je osnovao profesor Emir Ramić.

foto: Bošnjački Islamski Centar Hamilton
foto: Bošnjački Islamski Centar Hamilton
foto: Bošnjački Islamski Centar Hamilton
foto: Bošnjački Islamski Centar Hamilton

Džemat svake godine organizira brojne manifestacije i programe a formirana je i biblioteka koja nosi ime najstarijeg džematlije i jednog od prvih bošnjačkih muhadžira. Izdato je na desetine brojeva Biltena, koga više od dest godina uređeuje profesor Emir Ramić i koji je jedino bošnjačko pisano glasilo u Kanadi. Pored tijesne suradnje s bošnjačkim džematima u Sjevernoj Americi, naročito onim u južnom Ontariju, kao i s Kongresom Bošnjaka, Bošnjačko-kanadskim humanitarnim društvom i Institutom za istraživanje genocida Kanada, imponira i nivo povezanosti džemata i kooperacije s lokalnim džematima, tj. džematima u Hamiltonu i okolini.

Svojom aktivnošću tokom proteklih godina Bošnjački islamski centar Hamilton pokazao je da džemat u životu vjernika ima društvenu i duhovnu misiju od ogromnog značaja. Zajedništvo u ime Allaha povezuje i snaži redove, čisti duše, budi srca i umove, rješava probleme. U isto vrijeme, to je najsigurniji štit u odbrani od stalno prijeteće asimilacije, izgubljenosti, zalutalosti.

Ističući islamski i nacionalni identitet kao osnovu i temelj svakoj zdravoj bošnjačkoj nadgradnji, naročito za Bošnjake u dijaspori, rukovodstvo džemata uvijek je imalo sluha i za brojne druge sadržaje i oblike djelovanja. Uz podržavanje spomenutih institucija, pružalo je podršku i Fudbalskom klubu Vratnik, Kulturno umjetničkom društvu Bosna u srcu, itd. Time je ispoštovalo obećanje dato u pismu o namjeri osnivanja: da će džemat, prije svega, podizati islamsku svijest kod svojih pripadnika; raditi na jačanju njihove nacionalne, državotvorne i teritorijalne svijesti; posebno ulagati napore na planu okupljanja mladih na zdravim vrijednostima islama i izvornoj bošnjačkoj tradiciji.

Prepiremila: Aiša Purak

Author: Lena Demirovic