Haris nam je opisao svoje iskustvo sa ovogodisnjeg NYC maratona ovako:

Prošle nedjelje, 04.11.2018.godine istrčao sam po drugi put New York City Maraton. Prije 3. godine trčao sam navedeni maraton, postignuvši vrijeme od 3h:35:22. Nakon toga, tačnije 2016.godine, s obzirom da sam imao jake pripreme, istrčao sam polumaraton u Quinsu za 1h:18:57. U medjuvremenu trčim sam i kraće trke postižući zapažene rezultate. Oduvjek mi je bila želja da se okušam u najtežoj atletskoj disciplini maratonu 42km. Moj Trener Safet Badić, je taj kojem sam mnogo zahvalan jer da nije njega ne bi bilo rezultata…

foto: Marathonfoto

Ja sam na svoju ruku trčao navedeni maraton. Ovaj maraton s obzirom da je brdovit spada u jedan od najtežih maratona na svijetu i veoma je teško odrediti taktiku trčanja zbog brda. Moj start, tj. početak trke prvih 5km je trebao ići malo sporije. Ja sam prvih 5km prešao za 19:34 nastavljajući na 10km gdje sam bio za 38:27 vremenski i osjećao sam se sasvim ok i pun adrenalina. Nisam bio svjestan da je to jako brz tempo pa sam na 15km bio za 57:20 što je takodje prebrzo. Na 21km tj na polovini maratona sam bio za 1h:20:47 a  na 25km sam za 1h:36:57 i na 30km za 1h:57:55. Navedeni tempo sam zadržao sve do 35 kilometra koje sam istračao za 2h:21:45.

foto: Marathonfoto

Nakon ulaska u 36km shvatam da sam trebao ići puno sporije. Trebao sam prvih 21km istrčati za jedno 6 minuta sporije kako bi sačuvao snagu te sam na 36,37 i 38km bio primoran da hodam zbog grčeva u obe noge. Nakon smirenja grčeva istrčim ostale km da završim svih 42km i vremenski završim maraton za 3h:13:05. Ovaj rezultat je opet bio bolji za 22 minute u odnosu na istu stazu iz 2015 godine.

Foto: Haris Koljenović

Moja trenutna sprema za maraton je debelo ispod tri sata a moja polumaratonska je 1h:18:57 i 1h:18 što znači da moj martonski je 2h:36 s tim što se na isti doda 10 minuta pa moje iščekivano maratonsko vrijeme tj statistički bi trabao da bude oko 2h:46.

foto: Marathonfoto

Želim da napomenem da treniram u veoma teškim uslovima i da mi je slaba logistička podrška kako to jednom sportisti dolikuje u cilju ostvarivanja još boljih rezultata. Moji kapaciteti su veoma veliki i želja mi je da imam veću podršku matične zemlje (Crne Gore te Sandžaka) i u nekoliko navrata sam imao prijedloge da nastupam za najači Američki klub New York road runners, te da nosim Američku zastavu što sam odbio. Želim da trčim za svoju zemlju i predstavljam je u punom svijetlu…

Čast nam je biti jedan od sponzora ovog mladog momka i zahvaljujemo se Harisu na ukazanom povijerenju te mu želimo puno sreće i uspjeha u narednim trkama!

 

Author: Alena Demirovic

Kroz eksperimente i saradnje, njen cilj je da spoji nespojive. Živi prelazeći geografske i kreativne granice.

OSTAVITI ODGOVOR