Kako izgraditi samopouzdanje i samopoštovanje kod djeteta

Nikada nije dosta ljubavi i pažnje prema djetetu.

0
103
foto: Google

Samopouzdanje i samopoštovanje kod djeteta nije nešto s čime se ono rađa nego u velikoj mjeri ovisi o riječima i ponašanju roditelja, te kako oni postupaju prema djetetu.

Razlikujemo dvije vrste samopuzdanja, ono unutarašnje (samopoštovanje), te ono spoljno (sposobnosti i vještine djeteta). Prvi korak je da dijete shvati kako je važno i koliko je bitna osoba u životu svojih roditelja. Ukoliko osjeća ljubav, postaje sigurno i ima osjećaj bliskosti i povjerenja, a s izgradnjom samopouzdanja treba početi što prije, u najranijem dobu djeteta.

Odnosi u porodici trebali bi da budu pozitivni, jer se na taj način djetetu pokazuje značenje zajedništva i međusobnog poštovanja. Djetetu je potrebno pružati podršku, ali i ohrabrivati ga/nju za donošenje vlastitih odluka, razgovarati o njegovim/njenim brigama, interesima, prijateljima u školi, najdražem predmetu i onom manje dragom predmetu.

Kada se pojavi problem ne treba ga povezivati s djetetom, nego kao loše ponašanje koje se može ispraviti pravilnim pristupom. Trebaju se zajedničkim snagama pronaći načini kako savladati neku situaciju koja uzrokuje takvo ponašanje i stvara problem.

Trebaju se poticati lijepa i pozitivna razmišljanja kako bi ih se mogao/la sjetiti kada se suoči s preprekom, neka od takvih misli su: “Mogu to riješiti.”, “Porodica me voli.”, “Imam podršku.”, “Znam to.”, “Sam/a odlučujem o svom ponašanju.” Samopouzdano dijete sposobno je razumijeti druge, razmišljati, donositi odluke, vjeruje da može postići šta želi, da može ostvariti svoje ciljeve i postići uspjeh.

Djeca misle da zbog bezazlenih stvari poput razbacanih igračaka zaista gube našu ljubav, pa stoga uvijek treba uvažavati tu dječju krhkost i pokušati kontrolisati svoju ljutnju u određenom trenutku, jer dijete mora znati da se ljubav nikada ne gubi. Iako je mama vikala zbog toga što je deseti put zapela za igračku na podu, ta mama i dalje voli. Djetetu se treba približiti nježno i upozoriti ga/nju na grešku, poput: “Molim te, možeš li pripaziti da igračke ne budu razbacane po cijeloj kući?”

Dijete bi trebalo odrasti u fleksibilnu, odgovornu, toplu i tolerantnu osobu koja je osjetljiva na tuđe emocije i probleme, ali isto tako dovoljno pametnu i zrelu. Mnoge odrasle osobe ni danas ne znaju jesu li ih roditelji voljeli. Radili su mnoge stvari za njih, ali nije bilo razmjene emocija, roditelji im nisu nikad direktno rekli da ih vole i koliko su im važni. Možda nikada nisu pohvalili svoju djecu za lijep crtež u školi, ili peticu iz pisanja, a ukoliko dijete napravi nešto što ne valja, ono se samo sjeća vikanja i okrivljavanja.

Author: Alena Demirovic

Kroz eksperimente i saradnje, njen cilj je da spoji nespojive. Živi prelazeći geografske i kreativne granice.

OSTAVITI ODGOVOR