NPO: Ima dosta ljudi koji će vrlo ležerno, možda čak ponosno izjaviti kako im nikada nije išla matematika. To je zanimljivo jer nema puno ljudi koji će se inače hvaliti da su neznalice. Šta mislite o tome?

Dženis: Smjehom strah pokrijem uvijek : ) Većinu ljudi je matematika pratila uvijek i zadavala im probleme. Takav ponosan usklik možda i bude način na koji oni zadovoljno potvrđuju sreću zbog toga što se napokon riješili tog pratećeg bauka.

NPO: Jesi li bio jedan od onih kojima je bilo dosadno slušati  1+1 jer si se osećao da je to i u uzrastu u kome se uči ipak nekako dosadno u smislu da si već tad podrazumjevao da to moraju znati ili si ipak bio uz generaciju u tom smislu?

Dženis: Igrom slučaja bio sam srećnik jer su me naučili sve računske operacije još sa 4 godine,kojima sam se danonoćno igrao,tako da sam u prvom razredu mnozio trocifrene sa trocifrenim brojevima napamet. Ipak,to nema neku praktičnu korist,ali ko djetetu,to me je zaljubljivalo u.matematiku i ulivalo nadu i samopouzdanje. Sjećam se da je učiteljica donosila uvijek posebne zadatke za mene jer sam bio vrlo nemiran,pa je to bila alternativa za magareću klupu. Takođe,dok smo bili kod učiteljice,moj najbolji drug kada bi htio da dođem kod njega kući,mamio me je rečenicom” hajde imam novu zbirku za 6. razred ,znaš kakva je” i onda bih ja dolazio kod njega i radio usputno te zadatke satima dok bi me on nasmijavao. Bilo je to lijepo djetinjstvo, elhamdulillah 🙂

NPO: Kada se javila ljubav za matematikom a kada za islamskim fakultetom ? Pošto si student oba fakulteta paralelano  koji je zapravo bio prvi u planu a koji je došao onako po defoltu zašto da ne još to ?

Dženis: Od prvog razreda osnovne skole gotovo svaki dan sam radio matematiku,a ozbiljnije sam počeo u četvrtom razredu osnovne. Do drugog razreda srednje škole sam bio samouk i uspio sam ostvariti dobre rezultate na svim nivoima takmičenja. Ali prava revolucija u mojem  radu i doživljaju matematike počela je onda kada su iskusni mentori počeli da rade sa jednom olimpijskom grupom u kojoj sam bio dok sam bio na Koledžu u Sarajevu. Posebno me motivisao jedan mentor koji je bio najuspješniji takmičar,sa njim sam živio. Bio je skroman i požrtvovan. Sve to vrijeme  sam intenzivno čitao knjige,od kojih je dosta bilo islamskog sadržaja. To je za mene uvijek bilo sveto i zanimljivo. Onda kada sam upisao Islamski fakultet,suštinski se nije ništa bitno promijenilo u mojem životu. Samo sam malo pojačao fokusni kanalisao energiju.

NPO: Kakvu vezu praviš na relaciji matematika-svet, društvo oko nas i matematike sa religijom uopšte?

Dženis: Nisam od onih koji “sve vide kroz oblast kojom se bave”. Za mene NIJE SVE MATEMATIKA. Jednostavno,ako ti se stolica ispreči na putu,ne računaj joj zapreminu,ne udubljuj se u uzroke koji su je do tu doveli,ne računaj joj moment sile i inerciju,već je samo pomjeri i nastavi svojim putem. Matematika je posve apstraktan svijet za sebe,kojeg su ljudi izmislili tj izdefinisali i na osnovu tih definciija izgradili na hiljade zakonitosti koje se zovu teoreme. Većina tih teorema najverovatnije nikad neće biti primjenjene u stvarnom životu. Za bavljenje matematikom je potreban ogroman fokus i energija u nastojanju da povežeš dosta uslova koji su ti dati da bi riješio određeni problem. Ali postoji jedna opasnost- da usljed tvog fokusa u matematici izgubiš dodir sa realnim svijetom. Mislim da odatle i potiču sve šale na račun matematičara kako su zaneseni i sl. I dalje mislim da je matematika najuzbudljivija stvar i da budi jedinstvene osjećaje u onima koji se njome ozbiljnije bave ali treba uvijek gledati širu sliku stvari i svijeta oko sebe. Ne smije matematicar dopustiti da zbog ogromne širine i ljepote matematike ostane izolovan od svijeta ,od dešavanja,od tvojeg nastojanja da konkretno dopirneseš društvu i sl. Više sam sa primijenjenu matematiku a ne teorijsku. Smatram da matematika ne treba biti sama sebi svrha,jer se ona bavi imaginarnim i apstraktnim modelima. Ali bih matematičko rezonovanje uvrstio u nužne veštine sa bavljenje bilo kojim ozbiljnijim poslom ili naukom. Uživam u pravljenju paralela između matematičkih zakonitosti i realnog života. Siguran sam da te stvari slučajne. Evo jedan iz rukava- kada uzmete 2 broja čiji je zbir konstantan ,recimo 10. Proizvod ta dva broja će da bude najveći onda kada su ta dva broja približni tj.isti.( 1×9=9 , 2×8=16, 3×7=21, 4×6=24, 5×5=25 ..dakle najveći je proizvod kad su obe petice) Tako je isto i sa biranjem ljudi s kojima želiš da se družiš ili pak onda kada se neko odluči za biranje hanume(žene). Ako napravimo paralelu pa tebe i nju posmatramo kao 2 broja,proizvod ce da vam bude najveći ako ste priblžini ili isti u većini stavova,mišljenja ,naravi i sl.

NPO: Iako si još student, na polovini puta sa obe strane, oblast koja te najviše zanima ili tačnije oblast za koju bi mogao da kažeš da je znaš u pola dana i pola noći a tiče se i jedne i druge oblasti studija je ?

Dženis: Geometrija mi je najdraža na polju matematike,dok mi je tefsir omiljeni od islamskih nauka.

NPO: Kao član debatnog kluba bio si u prilici da držiš govore, propagiraš stavove sa kojima se baš i ne slažeš ali sa ciljem da se izrazi široka lepeze mišljenja koja po tom pitanju postoje, kakvo je to iskustvo za tebe i koji cilj svega toga kod tebe i onoga što si vidio kod drugih?

Dženis: Debata je jedno od najljepših i najznačajnijih iskustava u mojem životu. Pošto sam se više bavio takmičarskom debatom,imao sam prilike da zastupam stavove tražeći za njih argumente i impakte,iako u privatnom životu zastupam nesto sasvim drugo. Najteže je tada naći principijelne argumente,ali to ima višestruke koristi. To te tera da pristupiš problemu sa više strana. Shvatiš što ljudi misle na jedan određen način,koji je za njih potpuno smislen. Jer i kad sam krenem od njihovih početnih pretpostavki,dođem do istih zaključaka. To povećava tolerantnost,ali i to racionalisanje mora imati granice.

NPO:  Ne tako davno izašli ste iz srednje škole, šta po vama fali upravo profesorima matematike a i samim učenicima ? Kako vidiš interesovanje mlađih naraštaja za tu granu nauke ?

Dženis: U  srednjoj ste imali 2 pola- profesori koji su prestrogi i oni koji su gotovo bez kriterijuma sakatili generacije. Smatram da ne treba ljude gnjavit nekim komplikovanim formulama i zadacima,koje iako bi mogli da razumiju,ne bi htjeli. Ja bih lično izbacio ocjene i udžbenike iz nastave i posvetio bih se rešavanju konkretnih i praktičnih problema,kao i zadataka za prijemne (jer jedini hair(dobro) koje većina vidi matematici je taj prijemni ispit,pa hajde bar to da zakucamo) e tek tada bi se otkrilo koliko zaista ima inteligencije među mladima,za koju treba naći način da je otkrijete. Treba budit želju i takmičarsku ambiciju u matematici. Nisu krivi učenici jer ne znaju matematiku. U svima njima se krije neki nobelovac kojeg treba stimulisati i dokazati mu da zaista može.

NPO: Da li ti je milije kada te ljudi gledaju kao budućeg profesora matematike ili budućeg profesora nekog islamskog predmeta ? Kako ćeš pomiriti te dve nauke i ta dva polja ?

Dženis:  Znanje je jedno,ali ga je čovjekov analitički um podijelio na razne oblasti,jer inače ne bi mogao shvatiti tako integralan svijet,ali je na kraju zaboravio da je on sam tu podjelu napravio. Dominirajući stereotip i prva asocijacija za matematiku su trouglovi,jednačine,proracuni. To je netačno. U to se uvjerite tek kad malo dublje počnete proučavati teoriju matematičkih nauka. Matematika je samo jedan način razmišljanja koji se odlikuje preciznošću i konzistentnošću. To se može primijeniti na svaku nauku,a pogotovo na islamske znanosti. Bez jake logičke osnove i uvežbanog mozga da povezuje stvari i traži originalna rješenja,bavljenje islamskim naukama je samo plivanje po površini,bez mogućnosti da osjetite sva morska prostranstva i ljepote.

NPO: Kako učiniti matematiku privlačnom a kako religijski fakultet ?

Dženis:  Kada posmatram ljude kako bježe od matematike,tad vidim refleksije tih ljudi koji bježe od  sebe i svojih potencijala zapravo. Postoji jedan jedinstven i nevjerovatan osječaj koji se oslobađa u insanu onda kada riješi zadatak. Zasto? Jer se insan osjeti bitnim,vrijednim u ovom kosmosu,nekim ko je u stanju da od datosti zivota(uslova) konstruiše rješenje. Tvrditi da postoje ljudi koji nisu za matematiku je isto kao i tvrditi da neki ljudi ne mogu da nauče da plivaju…na pamet mi pao jedan moj drugar koji ne zna da pliva : ) Vrijednost i veličina nekog znanja se mjeri po tome sta je predmet njenog izučavanja. Stoga je bavljenje islamskim naukama tj.ditektno izučvanje Allaha i onoga šta Allah želi od nas je najdostojanstvenija i najčasnija nauka. Zar nije to svima nama motivacija da se bavimo islamom?

NPO: Šta je tvoj najveću uspeh bilo na jednom bilo na drugom fakultetu ?

Dženis:  Materijalni uspijesi budu i prođu. A od ovih nematerijalnih bih izdvojio da sam napokon shvatio sta je to matematika u biti,kako je nastala i čime se ona zapravo bavi;kao i spoznaja načina kako ostat nezavisan u mišljenjima,a opet znati istaći prave vrijednosti.

NPO: Koja je tvoja poruka za studente matematike a šta za studente islamskog fakulteta ?

Dženis: Studenti matematike ukoliko budu fušerili i prepisivali tokom studiranja,stiči ce ih to kad tad. Posljedice su te da neće moći da shvati smisao te nauke i njene ljepote. Zaboraviće sve formule i besprekornu harmoniju među njihovim povezivanjem i primjenama.  Poruka studentima islamskog fakulteta je pak mnogo ozbiljnija. Vi ste oni čija je odgovornost veća od nebesa i zemlje. Priroda vaše nauke je direktan uticaj na ljude. Zapamti,ti  studentu islamskih nauka: ono sto budeš govorio sa mimbera,sa katedre,u interakciji sa drugima jeste prizma koju ćeš im usaditi i kroz koju će gledati apsolutno sve druge stvari. Od  toga će im zavisiti cio dalji život. To ce uticati na svaku njihovu dalju odluku. Zato,dobro pazi šta govoriš,tj.koliko je taj govor potkrepljen,inspirišući i iskren. Tvoja odgovornost je veća i od hirurga,jer ne utičeš samo na zdravlje,nego na sve sfere života.

OSTAVITI ODGOVOR