U prepunoj sali Doma za kulturu u Plavu, na Međunarodni dan borbe protiv zloupotrebe i krijumčarenja droge, premijerno je prikazan film ,,Mi djeca sa stanice Zoo”, režiserke Senade Đešević. Scenario za film, po istoimenom kultnom romanu Kristijane Felšerinov, takođe potpisuje profesorica Senada Đešević. Senada Đešević je profesorica maternjeg jezika i književnosti JU SMŠ ,,Bećo Bašić” iz Plava i jedan je od retkih pedagoga, koji svoje vreme van školskih učionica, i pored svih obaveza koje jedna srećno udata, porodična žena ima, uspela da nađe vreme i da svoje učenike angažuje u jednom tako velikom projektu. U malom mestu kao što je Plav, realizacija ovakvog projekta je skoro nezamisliva, ali uz dobru organizaciju, rad i trud, profesorica Đešević je pokazala da je ipak moguće. Premijeri filma je prisustvovalo na stotine Plavljana kao i ljudi iz okruženja, o uspešnosti relaizacije ovog projekta svedoče brojni novinski naslovi, pozitivne kritike kako iz sveta kinematografije tako i prosečnih gledalaca.

NPO: Režirali ste film ,,Mi djeca sa stanice Zoo”, po istoimenom kultnom romanu autorke K. Felšerinov. Koliko vremena, sredstava i dobre volje je potrebno za realizaciju jednog tako velikog projekta? 

SĐ: Djelo ,,Mi djeca sa stanice Zoo” radimo na drugoj godini. Uvođenjem reforme vannastavne aktivnosti su obavezne u školi. Ja ih sprovodim svakodnevno kroz razne projekte, ogledne časove, pozorišne predstave, humanitarne i volonterske akcije. Da ja sam uradila scenario po istoimenom djelu. Režirala i kostime birala učenicima. Podršku sam imala od Ministarstva prosvjete, ministra dr Damira Šehovića i moralnu i finansijsku, predsjednika opštine Plav gospodina Orhana Šahmanovića, škole u kojoj radim, JU SMŠ ,,Bećo Bašić” kao i OŠ ,,Hajro Šahmanović” u Plavu, JU ,,Dečiji vrtić” u Plavu, Doma zdravlja ,,Dr Branko Zogović”, Doma za kulturu u Plavu, ugostiteljskih objekata, privatnih preduzeća, opštine Bijelo Polje, u kojoj smo dobar dio kadrova snimili na železničkoj stanici prvenstveno. Pripreme su trajale godinu dana, potrebno je bilo prikupiti saglasnost od Ministarstva prosvjete, opštine Plav za snimanje na određenim  lokacijama u gradu, škole, roditelja čija su djeca akteri u filmu, i mnogih drugih.

NPO: Koliko su i kako vaši učenici doprineli realizaciji ovog velikog projekta?

SĐ: Najveći dio uloge su nosili maturanti. Oni su imali mnogo obaveza u školi. Pripremanje maturskog ispita, pripremanje prijemnih za upis, ali su i pored svih vannastavnih aktivnosti postigli najbolje rezultate na maturskom ispitu na nivou škole. Počeli smo bez ikakvih materijalnih sredstava. Imali smo mnogo volje i želje da uradimo nešto novo, nešto što do sad niko nije, ne samo u našem gradu već koliko znam i na nivou čitave države. Dobrom organizacijom i našim entuzijazmom smo uspjeli da projekat sprovedemo do ostvarenja, iako mnogi nisu vjerovali da ćemo uspjeti.

NPO: Poznato je da su mladi ljudi meta dilera i da je narkomanija jedan od krucijalnih problema današnjeg društva. Šta mislite, kako se boriti protiv tog zla? Koje su mere predostrožnosti koje kao društvo moramo poduzeti?

SĐ: Što se tiče mjera predostrožnosti treba preduzeti mjere suzbijanja ponuda droga, informisati i obavještavati državne organe, podržavati i sprovoditi preventivnu praksu, primarno i sekundarno , ukazivati mladima na važnost obrazovanja lokalnoj zajednici a i šire, savjetovati, javno informisati, edukovati, kroz razne kampanje ukazivati, upozoravati, kroz projekte aludirati na ciljne grupe, zapošljenima u prosvjeti, roditeljima, odgovornim licima, organizacijama koje se bave prevencijom narkomanije, menadžerima, djeci bez nadzora, bez obzira na polnu, vjersku, nacionalnu ili neku drugu pripadnost. Trebalo bi društvo za borbu protiv narkomanije doći do ciljnih grupa preko škola, na ulici, parkovima, diskotekama, putem interneta, javnih tribina, prezentacija i sl.

NPO: Da li ste zadovoljni interesovanjem publike, naročito mladih ljudi, jer je film pre svega namenjen njima?

SĐ: Odziv je bio ogroman. Prepuna sala. Trećina ljudi je ostala ispred Doma. Bilo je dosta uglednih, istaknutih ličnosti, predsjednik opštine Orhan Šehmanović, ministar rada i socijalnog stanja Kemal Purišić, direktori iz organizacija i vaspitno-obrazovnih ustanova, građani, učenici. Ovacije smo te noći doživjeli svi. Posebno sam zadovoljna što se učenicima dopao film i što su sa velikom pažnjom pratili do kraja. Mladi su bili zainteresovani projektom, pomagali smo jedni drugima, davali ideje, korigovali. Imali smo dosta problema prilikom snimanja, jedan čovjek je radio na kameri. Teško je bilo uhvatiti svaki njihov pokret, zvuk, glas. Adis Pejčinović  je radio sa kamerom kao i montažu, dok se za zvuk pobrinuo Alen Čekić, profesor muzičke umjetnosti.

NPO: Da li će film biti prikazivan i van Crne Gore? Da li da publika u novopazarskom bioskopu očekuje vaš film?

SĐ: Što se prikazivanja tiče, pozvani smo u Petnjicu u septembru da edukativno djelujemo na učenike, s obzirom da je sad kraj školske godine. Trenutno radim na godišnjaku za maturante kao i na uređenju i objavljivanju zbirke pjesama Tee Selimaj, moje učenice. Za sad to, a kasnije ćemo razmisliti i o prikazivanju filma po ostalim gradovima Crne Gore, a možda i Srbije, ako se za to stvore adekvatni uslovi.

NPO: Osim ovog uspešnog projekta, šta je sledeće što možemo očekivati od vas i vaših talentovanih učenika?

SĐ: Dok smo radili film imali smo i predstavu ,,Đe može jedna, može i dvije”. Bila je humanitarnog karaktera za našeg sugrađanina Emila Gutića koji se nalazi na liječenju u Turskoj. Postali smo tim. Timskim radom dobijamo, nikako ne gubimo. Na kraju vjerujući u uspjehe postajemo prijatelji zanavjek, kako u budućim projektima, tako i u svakodnevnom životu.

 

Author: Saradnik

OSTAVITI ODGOVOR