Najbrži bosanskohercegovački atletičar, svjetski bronzani medaljista na 800m (primarna disciplina) i olimpijac, Amel Tuka. Nakon jučerašnjeg oborenog državnog rekorda posvetio je vrijeme našoj ekipi i odgovorio na par pitanja.

NPO: Datum i mjesto rodjenja. Djetinjstvo: gdje ste odrasli, školovali se i po čemu najviše pamtite vaše djetinjstvo?
AT: Rodjen sam 09.01.1991. godine u Zenici. Odrastao sam u mjestu Modrinje u Kaknju, i tu sam završio osnovnu i srednju školu. Djetinjstvo nekako najviše pamtim po našim raznim dječijim igrama, igranju fudbala poslije škole sve do samog mraka, tako se sjećam da su roditelji često dolazili po mene na igralište. Zatim druženje sa prijateljima dok smo pješačili u školu svakodnevno po 2km u jednom pravcu, nije nam ništa bilo teško i stvarno smo bili svi nekako sretni.

NPO: Slučajno ste otkriveni 2008 godine kada ste se takmičili u Zenici na malim olimpijskim igrama i osvojili prvo mjesto na 400 metara. Ubrzo nakon toga postali ste član atletskog kluba Zenica i od tad nižete mnogobrojne uspijehe. Kako to da niste bili ni svjesni da ste atletičar koji će hajde recimo da puni istorijske knjige?
AT: Moram priznati da nikada nisam ni pomislio da ću napraviti ovakav rezultat za sebe i svoju zemlju! Sjećam se dobro tog dana kada sam pobijedio na ‘malim olimpijskim igrama’ i kada me je baš tada otkrio moj trener u Bosni, prof. Halid Sedić!

NPO: Trenirate tj pripreme su vam u toku cijele godine za raznovrsna takmičenja. Možete malo da nam opišete vas tipični trening za pripreme.  AT: Pa treninzi za disciplinu 800m su stvarno naporni i često dolazi do jakog umora. Skoro svaki dan jedva dočekam samo da legnem na krevet i da spavam poslije treninga. Nekako najteže budu trke nakon odrađenih priprema, tj. trke na početku sezone. A onda kad se udje u pravu formu puno je lakše i uživam u svakoj trci.

NPO: Kvalifikacije za Olimpijske igre i nastup na istim su san za sve atletičare vašeg ranka. Kako ste vi to doživjeli i sa kakvim uspijehom ste se vratili? Da li ste imali priliku da se družite sa atletičarma bivše Yu?
AT: Olimpijada je najjače takmičenje na planeti i veliki je uspjeh plasirati se samo na Olimpijske igre. Ali moram priznati da nisam ispunio svoj cilj koji sam imao vezan za Olimpijske igre, tačnije, nisam se uspio plasirati u veliko finale! A naravno da se družim sa svim atletičarima iz bivše Yuge. Tu smo jedni uz druge i pružamo podršku jedni drugima i radujemo se uspjesima!

NPO: Učestale doping kontrole. Zašto, kako i vaš stav prema istom?
AT: Zbog rezultata kojeg sam istrčao 2015. godine, svjestan sam i činjenice da stvarno često imam doping kontrole. Istrčao sam najbolje vrijeme na 800m u svijetu 2015. godine i znao sam sta me sve čeka poslije toga. Što se mene tiče uvijek su dobro došli, iskreno i ne razmišljam o njima jer su moje misli najviše fokusirane na treninge. Samo bih volio da ostali atletičari imaju tretman kao i ja što se tiče doping kontrola!

NPO: Da li pratite specijalnu dijetu i koju? Isto tako da li imate odredjene dane kad je veoma važno da je pratite?

AT: Kao manji odrastao sam na maminoj kuhinji i hranio sam se zdravo što mi je jako pomoglo da se ovako razvijam! Uvijek u toku trenažnog ciklusa pazim na ishranu i slušam savjete trenera i nutricioniste. Ali kad imam svoju pauzu nakon završetka sezone, onda malo skrenem sa tog plana pa uživam u našoj tradicionalnoj bosanskoj hrani.

NPO: Kao što se da primjetiti vjera vam igra veoma važnu ulogu u personalnom i profesionalnom životu. Možete nam malo pojasniti o tom?
AT: Vjera je nešto što ja iskreno volim čuvati nekako za sebe. To je nešto što meni daje smiraj i što me čini ovako čvrsto na zemlji bez obzira šta se dešava oko mene. To je jednostavno teško za opisati, to svako treba doživjeti. Ja sam sretan što sam rodjen kao musliman i što sam odrastao u porodici koja me učila a i dan danas uči pravim ljudskim vrijednostima što je meni najvažnije u životu. Bez obzira šta postigao u karijeri, želim ostati prije svega čovjek i nikada se ne stidim svog porijekla. Savjetovao bih sve sportiste da praktikuju svoju vjeru, svoju religiju, bez obzira kojoj religiji i vjeri pripadaju, jer svaka nas uči o ljubavi jednih prema drugima, miru, medjusobnom poštovanju, pomaganju, itd…

NPO: Hidžama pomaže zdravom organizmu da očuva ravnotežu odnosno zdravlje, te se primjenjuje preventivno, sa ciljem očuvanja zdravlja kod zdravih osoba. Vidjeli smo da je vi primjenjujete i da li ste uvjereni da vam hidžama pomaže i kako?
AT: Hidžama mi pomaže da opustim svoje tijelo najviše od putovanja a takodjer da očistim svoje tijelo od nečistoća koje se vremenom sakupljaju. Za mene to još ima posebnu vrijednost jer je to radio naš Poslanik s.a.a.v., tako da je to sunnet!

NPO: Uključeni ste i sa atletičarima sa posebnim potrebama. Da li ste ambasador takvog društvo i kojeg i zašto mislite da je važno da ih podržavate?
AT: Uvijek sam tu da pružim podršku našoj djeci a pogotovu osobama sa posebnim potrebama jer zelim da se osjećaju sretno, zadovoljno, da se ne razlikuju od ostalih. Cijelo društvo treba pružiti podršku takvim osobama sa poteškoćama, jer su oni dio nas a nema ništa ljepše nego nekoga učiniti sretnim.

NPO: Nedavno ste posjetili Bošnjačku dijasporu u Americi. Kakvo ste iskustvo imali s prijemom i da li je bio neki poseban razlog vaše posjete?
AT: Posjetio sam svoje Bosance i Hercegovce koji žive tamo i koji su me pozvali da ih posjetim i pružim podršku. Takodjer našoj djeci koja se školuju tamo i bave se raznim sportovima i aktivnostima. Imao sam stvarno divnu dobrodošlicu od strane ljudi iz BH Cluba i Preporoda, a posebno gospodina Mirsada Čauševića i Nihada Latića, a naravno i ostalih naših ljudi koje treba da se drže zajedno gdje god da žive!

NPO: Kakav je odnos vas i drugih atletičara sa Balkana, pogotovo sa našeg kraja tj. Sandžaka? Da li imate namjeru da nas posjetite, jer ipak ima nas dosta koji navijamo za vas.
AT: Imam jako dobar odnos sa svim atletičarima sa Balkana a posebno sa naših prostora kao što sam i rekao prije, tu smo uvijek jedni uz druge! A naravno da se pazim i sa atletičarima iz Sandžaka, prijatelj sam sa Kolašincem, Amelom Terzić i njenim trenerom i ostalima. Uvijek se radujemo susretima na takmičenjima. Pa ako me pozovete, rado ću doći i posjetiti vas! Čuo sam da su ljudi u vašem kraju navijali za mene i radovali se mojim uspjesima, ovom prilikom im se od srca zahvaljujem i zato ću rado doći u vaš kraj i na taj način nekako izraziti zahvalnost svima!

Author: Lena Demirovic

Kroz eksperimente i saradnje, njen cilj je da spoji nespojive. Živi prelazeći geografske i kreativne granice.